Kompletna krvna slika

Poznat i kao: KKS, Hemogram, KKS sa diferencijalnom krvnom slikom
Formalni naziv: Kompletna krvna slika
Povezani testovi: Razmaz krvi, Hemoglobin, Hematokrit, Krvna slika (RBC), Leukogram (WBC), Diferencijalna krvna slika (DKS), Broj trombocita, Broj retikulocita

{tab Ukratko}

Zašto se provodi?

Da bi se odredio opšti zdravstveni status; za skrining, dijagnostiku ili monitoring različitih bolesti ili stanja koji utiču na krvne stanice, kao anemija, infekcija, inflamacija, poremećaji krvarenja ili karcinom.

Kada uraditi testiranje?

Kao dio rutinskih medicinskih pregleda; kada postoje znaci i simptomi koji mogu biti povezani sa stanjem koje utiče na krvne stanice; u regularnim intervalima za monitoring tretmana ili kada se prima tretman za koji se zna da utiče na krvne stanice.

Uzorak?

Uzorak krvi iz vene ili iz prsta/pete (novorođenčad).

Priprema?

Ne.

{tab Uzorak}

Šta se testira?

Kompletna krvna slika (KKS) je test koji evaluira stanice koje cirkuliraju u krvi. Krv sadrži tri tipa stanica u plazmi: bijele krvne stanice, crvene krvne stanice i trombocite. One se proizvode u koštanoj srži i u normalnim okolnostima otpuštaju se u cirkulaciju.

KKS se provodi koristeći automatski aparat koji mjeri različite parameter, uključujući broj stanica koje su prisutne u uzorku. Rezultata KKS daje informaciju ne samo o broju stanica nego i o fizikalnim karakteristikama stanica. Standardna KKS uključuje:

  • Evaluacija bijelih krvnih stanica, može i ne mora uključivati diferencijalnu
  • Evaluacija crvenih krvni stanica: broj eritrocita, hemoglobin, hematocrit i indekse eritrocita: prosječni volumen (MCV), Prosječni hemoglobin u eritrocitu (MCH), prosječna koncentracija hemoglobin u eritrocitu (MCHC) i ponekad širina distribucije volumena eritrocita (RDW). Može i ne mora uključivati broj retikulocita.
  • Evaluacija trombocita : broj, MPV i/ili širinu distribucije trombocita (PDW)

U KKS određuju se tri tipa stanica:

Leukociti

Postoji pet različitih tipova leukocita koje tijelo koristi za održavanje zdravlja i za borbu protiv infekcija ili drugih uzroka povreda. To su: neutrofili, limfociti, bazofili, eozinofili i monociti. Prisutne su u krvi u relativno stabilnom broju. Ovaj broj može prolazno biti veći ili niži u zavisnosti od stanja koje se dešava u organizmu. Npr. Infekcija može stimulisati organizam na produkciju više neutrofila za borbu protiv bakterijske infekcije. Kod alergija, broj eozinofila može biti povećan. Povećan broj limfocita se javlja kod virusnih infekcija. U određenim oboljenjima kao što je leukemija, abnormalne (nezrele ili zrele) bijele krvne stanice rapidno se multipliciraju, povećavajući broj leukocita.

Eritrociti

Nastaju u koštanoj srži i sazrijevanjem otpuštaju se u cirkulaciju. Sadrže hemoglobin, protein koji transportuje oksigen kroz tijelo. Poluvijek života je 120 dana; tako da koštana srž mora kontinuirano da proizvodi nove eritrocite da bi zamjenila stare i razgrađene ili izgubljene prilikom krvarenja. Brojna stanja mogu uticati na produkciju novih eritrocita i/ili na njihov poluvijek života. KKS određuje broj eritrocita, količinu hemoglobina, hematocrit i da li je populacija eritrocita normalna. Eritrociti su normalno jednaki sa minimalnim varijacijama u veličini i obliku; tako da značajne varijacije nastaju u stanjima kao deficit vitamina B12 i folata, željeza. Ukoliko je nedovoljno normalnih eritrocita prisutno može se govoriti o anemiji i osoba može imati simptome slabosti i umora. Rijeđe , u krvi može biti previse eritrocita (eritrocitoza ili policitemija).

Trombociti

To su specijalne stanice koje igraju važnu ulogu u zgrušavanju krvi. Ukoliko osoba nema dovoljno trombocita može imati povećan rizik od krvarenja i stvaranja modrica. KKS određuje se broj i veličina trombocita.

Značajne abnormalnosti jedne ili više krvnih stanica može ukazivati na prisustvo jednog ili više stanja. Obično se drugi testovi koriste za pomoć u određivanju uzroka abnormalnog rezultata. Često ovo zahtjeva pregled perifernog razmaza pod mikroskopom. Iskusan laborant može evaluirati fizičke karakteristike krvnih stanica kao veličinu, oblik, boju, bilježeći bilo koju abnormalnost koja je prisutna. Ova informacija daje ljekaru dodatne dokaze koje ukazuju na uzrok abnormalnog rezultata KKS.

Kako se uzima uzorak za testiranje?

Uzorak krvi se uzima plasiranjem igle u venu ruke ili iz jagodice prsta (kod djece i odraslih) ili iz pete (kod novorođenčadi).

Da li je potrebna priprema da bi se obezbjedio kvalitet uzorka?

Ne.

{tab Test}

Zašto se izvodi?

Kompletna krvna slika se često koristi kao skrining test za određivanje opšteg zdravstvenog stanja. Može se koristiti za:

  • Skrining širokog spektra stanja i oboljenja
  • Za dijagnozu različitih stanja kao anemija, infekcija, upala, poremećaj krvarenja ili leukemija
  • Monitoring stanja i/ili efektivnosti tretmana nakon što je dijagnoza postavljena
  • Monitor tretmana za koji se zna da utiče na krvne stanice kao hemoterapija ili radioterapija.

KKS je panel testova koji evaluira tri tipa stanica koje cirkulišu u krvi i uključuju:

  • Evaluacija leukocita, stanice koje su dio imunog sistema organizma protiv infekcija i carcinoma i imaju ulogu u alergijama i upali:
    • Broj leukocita je ukupni broj bijelih krvnih stanica u uzorku
    • Diferencijalna krvna slika može ili ne mora biti dio panela. Identificira broj različitih tipova leukocita (neutrofili, limfociti, monociti, eozinofili i bazofili).
  • Evaluacija eritrocita, stanica koje transportuju kiseonik kroz tijelo:
    • Broj eritrocita je broj aktuelnog broja eritrocita u uzorku
    • Hemoglobin mjeri količinu proteina koji prenosi kiseonik
    • Hematocrit mjeri procenat eritrocita u krvi osobe čiji je uzorak.
    • Fizikalne karakteristike eritrocita:
      • Prosječni volumen (MCV) je mjera prosječne veličine eritrocita
      • Prosječni hemoglobin u eritrocitu (MCH) je prosječna količina hemoglobin u eritrocitu
      • Prosječna koncentracija hemoglobin u eritrocitu (MCHC) je mjera količine hemoglobina koji se nalazi u prosječnom eritrocitu s obzirom na njegovu veličinu.
      • Širina distribucije volumena eritrocita (RDW) je mjera varijacije veličine eritrocita.
    • KKS može takođe uključivati i broj retikulocita, što je mjera apsolutnog broja ili procenta mladih eritrocita u krvi.
  • Evaluacija trombocita koji su vitalni za normalno zgrušavanje
    • Broj trombocita u uzorku
    • Prosječni volume trombocita (MPV) što je prosječna veličina trombocita.
    • Raspodjela trombocita po volumenu (PDW) , mjera varijacije veličine trombocita.

Kada se radi?

KKS je čest test. Mnogi ljudi rade KKS kada rade rutinske preglede. Ako je osoba zdrava i rezultati su unutar normalnih vijednosti tada ne treba ponovni test dok se zdravstveno stanje osobe ne promjeni ili dok ljekar ne smatra potrebnim. KKS se može raditi kada osoba ima bilo koje znake i simptome koji su povezani sa poremećajima koji utiču na krvne stanice. Kada osoba se žali na umor i slabost ili ima upalu, infekciju, modrice, krvarenje potrebno je uraditi KKS kao pomoć u dijagnozi uzroka i/ili određivanja ozbiljnosti.

Kada je osoba sa dijagnozom za koju se zna da utiče na krvne stanice, KKS će se često raditi da bi se monitoriralo stanje. Takođe ako neko prima tretman za poremećaj u krvnoj lozi tada je KKS važno raditi često za praćenje efekta tretmana.

Neke terapije kao hemoterapija mogu uticati na koštanu srž. Neki tretmani mogu smanjiti broj leukocita. KKS može se raditi za monitoring liječenja.

Šta rezultat testa znači?

Ljekari evaluiraju i interpretiraju rezultate KKS zajedno. U zavisnosti od svrhe testa, dodatni testovi za praćenje mogu se tražiti za dalje ispitivanje.
U narednim tabelama općenito i ukratko je objašnjeno šta rezultati svake komponente KKS mogu značiti.

Komponente KKS

Evaluacija Bijelih krvnih zrnaca

Test

Primjeri uzroka sniženog broja

Primjeri uzroka povišenog broja

Leukociti

Pozato kao LEUKOPENIJA

  • Poremećaj ili oštećenje koštane srži
  • Autoimuna oboljenja
  • Teške infekcije (sepsa)
  • Limfom ili drugi karcinomi koji se šire u koštanu srž
  • Oboljenja imunog sistema (HIV)

Poznato kao LEUKOCITOZA

  • Infekcija najčešće bakterijska ili virusna
  • Inflamacija
  • Leukemija, mijeloproliferativni poremećaji
  • Alergije, astma
  • Oštećenje tkiva (trauma, opekotine, srčani udar)
  • Teška vježba ili stres

DKS (Diferencijalna KS)

  

Neutrofili

Apsolutni broj neutrofila %

NEUTROPENIJA

  • Teška sepsa
  • Autoimuna oboljenja
  • Reakcija na lijekove, hemoterapiju
  • Imunodeficijencija
  • Mijelodisplazija
  • Oštećenje  koštane srži
  • Karcinom koji se širi u koštanu srž

NEUTROFILIJA

  • Akutna bakterijska infekcija
  • Upala
  • Odumiranje tkiva (nekroza) uzrokovanatraumom, opekotinama, srčanim udarom
  • Fiziološki (stress, teška tjelo vježba)
  • Određene leukemije (hronična  mijeloična leukemija)

Limfociti

Apsolutni broj limfocita %

LIMFOCITOPENIJA

  • Autoimuna oboljenja (lupus, reumatoidni artritis)
  • Infekcije (HIV, virusni hepatitis, tifus, influenza)
  • Oštećenje koštane srži (hemoterapija, radioterapija)
  • Kortikosteroidi

LIMFOCITOZA

  • Akutne virusne infekcije (pljuskavice, cytomegalovirus (CMV), Epstein-Barr virus (EBV), herpes, rubella
  • Određene bakterijske infekcije (pertussis, tuberkuloza)
  • Toksoplazmoza
  • Hronični inflamatorni poremećaj (ulcerozni colitis)
  • Limfocitna leukemija, limfom
  • Stres

Monociti

Apsolutni broj monocita %

Obično smanjen broj nije medicinski značajan

  • Oštećenje koštane srži
  • Hairy cell leukemija
  • Hronične infekcije (tuberkuloza, gljivična infekcija)
  • Infekcija srca (bakterijski endocarditis)
  • Kolagna vaskularna oboljenja (lupus, scleroderma, reumatoidni artritis, vaskultis)
  • Monocitna ili mijelomonocitna leukemija (akutna ili hronična)

Eozinofili

Apsolutni broj eozinofila %

Broj je normalno nizak u krvi. Nizak broj obično nije medicinski značajan.

  • Astma, alergije
  • Lijekovi
  • Parazitoze
  • Inflamatorni poremećaji (celijakija, IBD)
  • Neki karcinomi, leukemije ili limfomi

Bazofili

Apsolutni broj bazofila %

Broj je normalno nizak u krvi. Nizak broj obično nije medicinski značajan

  • Rijetke alergijske reakcije
  • Inflamacija (reumatoidni artritis, ulcerozni colitis)
  • Neke lekuemije

Evaluacija crvenih krvnih zrnaca

Test

Primjeri uzroka sniženih vrijednosti

Primjeri uzroka povišenih vrijednosti

Eritrociti

ANEMIJA

  • akutno i hronično krvarenje
  • Destrukcija eritrocita (hemolitička anemija)
  • Nutritivni deficit (deficit željeza, vitamin B12, folate
  • Poremećaji koštane srži
  • Hronična inflamatorna bolest
  • Insuficijencija bubrega

POLICITEMIJA

  • Dehidracija
  • Oboljenje pluća
  • Tumori bubrega ili drugi koji proizvode visak eritropoetina
  • Pušenje
  • Genetski uzroci
  • Policitemija vera

Hemoglobin

Obično je ogledalo rezultata eritrocita

Obično je ogledalo rezultata eritrocita

Hematocrit

Obično je ogledalo rezultata eritrocita

Obično je ogledalo rezultata eritrocita najčešći uzrok je dehidracija

Eritrocitni indikatori

  

MCV

Ukazuje da su eritrociti manji (mikrocitna anemija); uzokovana deficitom željeza ili talasemija

Ukazuje da su eritrociti veći (makrocitna anemija), anemija uzrokovana deficitom B12 ili folata

MCH

Ogledalo je MCV rezultata; mali eritrociti – niske vrijednosti

Ogledalo je MCV rezultata; makrociti će imati veće vrijednosti

MCHC

Snižen MCHC (hipohromija) se vide kod deficit željeza i talasemije.

Povišene MCHC (hiperhromija) gdje je hemoglobin koncentrisan unutar eritrocita kao kod autoimmune hemolitičke anemije, opekotina, hereditarne sferocitoze, rijetkih urođenih poremećaja.

RDW

Niske vrijednosti ukazuju na uniformnu veličinu eritrocita

Ukazuje na mješanu populaciju mal ii veliki eritrociti; nezreli eritrociti imaju tendencu da budu veći. Npr. Anemija kod deficit željeza ili perniciozna anemija gdje postoji velika varijacija u veličini eritrocita (anizocitoza) sa varijacijom u obliku (poikilocitoza) uzrokujući porast RDW.

Retikulociti

Snižene vrijednosti ukazuju na stanja koja utiču na produkciju eritrocita kao poremećaj koštane srži, nutritivni deficit

Visoke vrijednosti ukazuje ne periferni uzrok kao krvarenje, hemolizu ili odgovor na terapiju (nadoknada željeza)

Evaluacija trombocita

Test

Primjeri uzroka sniženih vrijednosti

Primjeri zroka povišenih vrijednosti

Broj trombocita

TROMBOCITOPENIJA

  • Virusna infekcija (mononukleoza, hepatitis)
  • Trombocitna autoantitijela
  • Lijekovi (acetaminophen, kinin)
  • Ciroza
  • Autoimuni poremećaji
  • Sepsa
  • Leukemija, limfoma
  • Mijelodisplazija
  • Hemo i radioterapija

TROMBOCITOZA

  • Karcinom (pluća, GIT, dojki, ovarija, limfom)
  • Reumatoidni artritis, IBD, lupus
  • Deficit željeza anemija
  • Hemolitička anemija
  • Mijeloproliferativni poremećaji

MPV

Ukazuje da je prosječna veličina trombocita mala; stariji pacijenti generalno imaju manje trombocite; može značiti i da stanje utiče na koštanu srž.

Ukazuje na postojanje mlađih trombocita u krvi; može nastati zbog toga što koštana srž ubrzano produkuje i otpušta trombocite u krv.

PDW

Ukazuje na uniformnost u veličini trombocita

Ukazuje na varijaciju u veličini trombocita što može značiti da poremećaj utiče na trombocite.

Postoji li još nešto što bi trebalo znati?

Različita stanja mogu rezultirati u povećanju i smanjenju trombocita. Neka stanja trebaju tretman, dok se druga razriješe sama. Transfuzije krvi utiču na rezultat KKS.

Normalne vrijednosti KKS za bebe i djecu se razlikuju od odraslih. Laboratorije i maju referentne vrijednosti za različite dobne grupe i ljekar će uzeti ih u obzir prilikom interpretacije rezultata.

{tab Česta pitanja}

1. Da li postoji nešto čime se može poboljšati rezultat KKS?

Krvne stanice generalno nisu pod uticajem stila života osim kada je u pitanju deficit ( vitamin B12 i folate ili žečljeza). Ne postoji način kojim bi osoba mogla direktno povećati broj leukocita ili promjenila oblik i veličinu eritrocita. Otkrivanje oboljenja ili stanja kao i zdrav život će pomoći u optimizaciji produkcije krvnih stanica.

2. Ako mi je rezultat KKS abnormalan koje druge testove mogu uraditi?

Zavisi od rezultata koji je abnormalan i  a koji uzrok se sumnja kao i od historije bolesti i fizikalnog nalaza. Može se tražiti periferni razmaz.

  • Abnormalni razultati leukocita mogu biti praćeni testovima kultura (hemokultura, urinokultura, kultura sputum), streptokokni test ili testovi na viruse (mononukleozu, EBV). Ako se sumnja na inflamaciju tada se CRP ili SE mogu uraditi.
  • Abnormalni rezultati eritrocita mogu se proširiti sa brojem retikulocita, određivanjem željeza, test na B12 vitamin i folate, G6PD ili evaluacije hemoglobinopatija.
  • Abnormalni rezultati trombocita mogu se proširiti testovima: funkcionalni testovi ili HIT antitijelo. Dodatni testovi podrazumjevaju poremećaj krvarenja ili poremećaji koagulacije kao APTT, von Wilebrantov factor ili faktori koagulacije.

Kada se sumnja na leukemiju, mijelodisplaziju ili druge poremećaje koštane srži, potrebno je uraditi biopsiju koštane srži.

{/tabs}

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*