Genetske mutacije mogu povećati autoimunost

Naučnici su otkrili da mutacija DNA poznatim rekombinantnim mehanizmom može dovesti do nagle pojave autoimuniteta i ekspresije autoreaktivnih antitijela, molekula koje napadaju domaćina, a što je otkriveno kod životinjskih stanica. Nova studija je obilježila ulogu “rekombinantne sekvence”, DNA dijela koji je uključen u genetičko reprogramiranje B stanica imunog sistema, u procesu zvanom “dodavanje receptora”. Ovi novi pronalasci mogu biti početna tačka za moguće nove terapeutske ciljeve za autoimune bolesti kao što je lupus. Naučnici su objasnili da je ovo prva mutacija u kojoj su bili sposobni da smanje dodavanje receptora bez utjecaja na druge procese. Naučnici su zabilježili da rekombinantna sekvenca kod miša ima svoj humani ekvivalent, imunoglobulin kapa brišući element. Vjeruje se da oba igraju ulogu u eliminiranju ili dodavanju određenih gena koji kodiraju autoreaktivna antitijela. Odnosno, oba pomažu da se izbriše dio imunog sistema koji sam napada tijelo radije nego što to čine strani napadači kao što su bakterije ili virusi. U ovoj studiji, mutacija kod miša je otklonila rekombinantne sekvence rekombinantnim signalom, blokirajući gensku inaktivaciju udruženu sa ovim mehanizmom. Kao rezultat ovoga, kod mutirajućih miševa, dodavanje receptora i samotoleracija su bili umanjeni, a kod nekih slučajeva su vodili do povećanja formiranja autoantitijela.

Proces dodavanja je opisan kao “školovanje” za limfocite. B stanice se educiraju veoma rano u životu. Kako se razvijaju u koštanoj srži, veoma su rastezljivi. Npr. mogu započeti kao reaktivni za domaćina, ali tokom dodavanja receptora mogu biti izmjenjeni tako da proizvode virusna antitijela. Ova promjena može dovesti do eliminacije autoreaktivnih antitijela.

Kada se B stanica razvija iz primarnih stanica u koštanoj srži, onda ona rearanžira svoj imunoglobulinski gen, gen koji kodira velike receptor proteine koji se nalaze na površini B stanice, da bi prepoznala antigen (obično dio bakterije ili virusa) i antitijelo koji su za nju specifični (koji se bore protiv infekcije). Rearanžiranje uključuje skupljanje genskih segmenata u različitim kombinacijama. Zbog postojanja multiplih kopija genskih segmenata u genomu, ovo znači da postoji milion mogućih kombinacija antitijela. Proces dodavanja receptora dozvoljava imunom sistemu da korektuje loše receptore radije nego da odbaci sve stanice. B stanice cirkuliraju kroz krv, limfne čvorove i jetru, gdje se dalje razvijaju. Nakon prepoznavanja specifičnih antigena, kao što su mikrobi, B stanice počinju sa procesom proliferacije i izlučivanja antitijela koja obilježavaju bakterije i viruse za destrukciju.

Kod autiomunih bolesti, kao što su lupus ili reumatoidni artritis, B stanice proizvode antitijela protiv samog tijela domaćina. Svaki defekt ili mutacija u procesu dodavanja ima potencijal da poveća rizik od autoimunosti. Postoji činjenica, iako je kontoverzna, da kod sistemskog lupusa postoji defekt u dodavanju. U ovoj studiji, miševi sa ovim mutacijama su proizvodili više autoreaktivnih antitijela. Neki naučnici sugeriraju da povećanje proizvodnje ovakvih antitijela može da ubrza autoimune bolesti. Zbog toga su potrebna i daljnja istraživanja.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*