Lak način detektovanja predijabetesa

Nakon otrića da je enzim, koji se lako detektuje, dramatično povećan u osoba sa dijabetesom i predijabetesom, naučnici sa John Hopkins Univerziteta kažu da bi ovo otkriće moglo voditi do jednostavnog, rutinskog testa koji bi na vrijeme detektovao neprimjetni početak bolesti, prije nego se simptomi i komplikacije jave.

Pilot studije, publicirane 22. aprila u Diabetes-u, pokazuju da enzim O-GlcNAcase je dva do tri puta veća u osoba sa dijabetesom i predijabetesom u usporedbi sa osobama koje nemaju ovu bolest. „To je velika razlika, naročito u enzimu koji se usko regulira, kao što je ovaj”, kaže Gerald Heart, Ph.D. profesor na DeLamar Univerzitetu i voditelj biološke hemije na John Hopkins Medicinskom fakultetu.

Nadograđujući svoja prethodna istraživanja, koja su pokazala veliko nakupljanje šećera u obliku O-GlcNAc, tim je saznao da je ova mala molekula u povećanoj koncentraciji u crvenim krvnim stanicama pacijenata sa dijabetesom. „Pitanje je bilo da li se ovo povećanje dešava u najranijim fazama dijabetesa, što bi ovoj molekuli dalo dijagnostičku vrijednost.”, rekao je Hart.

Da bi istražila ovu pojavu, Kyoungsook Park, član Hartove laboratorije, fokusirala se na nivoe O-GlcNAkaze, enzima koji uklanja O-GlcNAc u crvenim krvnim stanicama. O-GlcNAc modificira mnoge stanične proteine da bi njihova funkcija bila kontrolirana u odgovoru na nutrijente i stres. Nutrijenti, kao što su glukoza i lipidi povećavaju omjer O-GlcNAc modifikacije proteina čime modificiranju i njihovu aktivnost. Kada previše O-GlcNAc bude vezano za proteine, kao što se dešava u dijabetesu, to oštećuje stanicu.

Prvo, Park je purificirala crvene krvne stanice i odstranio im njihov glavni konstituent – hemoglobin. Uzorci su bili sakupljni iz dva izvora – Nacionalnog instituta za dijabetes, digestivne i bubrežne bolesti, NIDDK, i John Hopkins Diabetes Centra i suradnji sa Christopherom D. Saudekom. Uzorci su bili karakterizirani prema tradicionalnim testovima koji zahtjevaju neuzimanje hrane kao, normalni 36, predijabetični 13 i tip2 dijabetes 53 uzoraka. Predijabetes je neodređeno, srednje stanje sa normalnim hemoglobinom A1c, ali poremećenim vrijednostima glukoze natašte, što znači da je metabolizam glukoze poremećen a rizik za razvoj dijabetesa tip 2 povećan.

Zatim je mjerila i uspoređivala količinu enzima u crvenim krvnim stanicama, koji su povezani sa O-GlcNAc.
„Kada sam provjerila nivoe enzima vidjela sam da su dramatično različiti kod predijabetičnih stanica i kontrola, i mislila sam da sam nešto pogrešno napravila. Ponovila sam test pet puta dok konačno nisam uvjerila samu sebe.”
Hart spekulira da u dijabetesu i predijabetesu nije dobro što je povećana količina šećera vezana za proteine, tako da organizam odgovara time što povećava količinu enzima da bi se oslobodio tih šećera.

„Ovo je primjer kako bazična istraživanja direktno utiču na ozbiljnu bolest”, kaže Hart, dodajući da pilot studije njegovog tima ohrabruju dalja istraživanja metode koja bi potencijalno popunila prazninu koja postoji za jednostavan test za predijabetes. „Jedino veliko kliničko istraživanje u kojem bi se mjerila O-GlcNAkaza bi pokazalo da li ovim testom možemo dijagnosticirati predijabetes.”

ScienceDirect

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*