Još dilema o intenzivnoj glikemijskoj kontroli kod dijabetesa tipa 2

Studija koja je pratila primjenu intenzivne glikemijske terapije na dijabetičare tipa 2 utvrdila je da ovakav pristup ne umanjuje rizik od uznapredovalih mikrovaskularnih promjena (Lancet 2010; 376: 419-430). Međutim, ovaj je pristup odgodio nastanak albuminurije i povećanje stupnja očnih komplikacija i neuropatije. Nalazi sugeriraju da “treba oprezno pristupiti strategiji intenzivne glikemijske kontrole u bolesnika sa dijabetesom tipa 2”, kako kažu sami autori.

Studija je pokazala rezultate o predefiniranim sekundarnim mikrovaskularnim posljedicama kod učesnika u istraživanju nazvanom “Akcija za kontrolu kardiovaskularnog rizika u dijabetesu” (ACCORD), što je bilo istraživanje kardiovaskularnih efekata intenzivne glikemijske kontrole na dijabetes tipa 2. ACCORD je obuhvatio više od 10.000 bolesnika sa polaznim HbA1c nivoima ≥ 7,5% koji su bili podvrgnuti intenzivnoj ili standardnoj glikemijskoj terapiji. Intenzivna terapija je prekinuta prije kraja studije zbog prekomjerne smrtnosti u grupi, ali su pacijenti prebačeni na standardnu terapiju i kod njih su praćene mikrovaskularne posljedice.

Istraživači su otkrili da intenzivna glikemijska terapija nije imala značajan učinak na razvijenim bubrežnim ili očnim komplikacijama niti na perifernu neuropatiju. Međutim, oni su uočili smanjenje albuminurije sa primjenom intenzivne glikemijske kontrole. Ova korist se treba uporediti sa potencijalnim negativnim posljedicama povezanim sa intenzivnom glikemijskom terapijom o kojoj je ranije ACCORD izvjestio, uključujući tu veću ukupnu i smrtnost usljed kardiovaskularnih posljedica, povećanje tjelesne težine kao i teške hipoglikemije u bolesnika sa visokim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Clinical Laboratory News

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*